Moj tok misli!

Čudno je to iznenađenje ljudske sudbine, kada se gledamo u zrcalo i vidimo vlastiti osmijeh. Čudno je kako se Majka igra sa događajima i reflektira ih direktno u našu svijest. Zaista, postoji li ijedan razlog da bi vjerovali u slučajnost? Zar bi trebali razvijati, odnosno primati već razvijene informacije o tome što bi smjeli, a što pak ne bi? Velika je  i sumnjiva cijela parada što pakosti ”zakonima”.

Teški su ljudi koji žive za tuđe ideale. Teški su, ali sami sebi, jer nose veliki teret tokom cijelog života. Naime, ako mislimo da smo slobodni, tada nema stvari, događaja niti pojave koju smijemo niti ne smijemo, već koju želimo ili ne želimo u svom životu. Jer u životu uvijek postoji ono dalje i dublje od onoga što nam se u trenutnoj situaciji pričinjava, samo što ponekad, nažalost, primitivna svijest ograničava naš uspjeh u bilo kojem razdoblju određene situacije…

Siguran u sebe po prvi puta u životu, prišao je jednoj od rijetkih i uživao u toplom društvu i nježnim pogledima. No zaista, sve ono lijepo kratko traje pa tako i taj uzbudljivi i uznemirujući dodir. Sljedeći dan se zapitao je li zaista bilo u redu dati joj do znanja neke stvari? Je li bilo u redu? Ali, njega je mučilo nešto drugo, što mu je više puta padalo napamet.

Razmišljao je kako će ponovno biti u istoj situaciji, je li moguće da mu opet vanjština popuni prazninu unutrašnjosti. Taj strah ga je držao i nije mu dao mira, taj strah ga je znao i nasmijati. Ali ono nešto i na trenutak je posebno. Shvatio je da je u životu taj kratak trenutak vrijedan i nije htio žaliti, već je htio i nastavio živjeti u nadi…..

Kako su smiješni oni koji misle da kontroliraju nekoga svojim lošim postupcima. Oni su samo slijepci u lijepim danima. Nema toga ” čovjeka ” koji je uspio protiv samoga sebe. Samo svojim riječima i djelima kroz tunele pune sreće i osmijeha, a može se živjeti i uživati. Najteže je biti daleko i ne biti tu kada smo potrebni nekome.

Još je teže živjeti za krive stvari i pojave, a u tome ne biti ispravljen. Svatko, naravno, ima svoj ciklus u životu, i to neko shvaćanje, ali zaista zar je potrebno pokoravati svoje biće za sreću nekih tamnih oblaka koji to neće nikada znati cijeniti…..

Luko Tikvica