Moj nepobjediv pas

Svi mi vlasnici kako pasa tako i drugih kućnih ljubimaca prolazimo kroz mnoge ugodnosti i neugodnosti koje nam ti naši dragi ljubimci donose. Jedna od tih neugodnosti su i bolesti. Imam mješanca irskog setera i zlatnog retrivera starog 10 godina. Nije mlad, ali bome nije ni pretjerano star. Bolestan skoro nikad nije bio, osim povremenih epileptičnih napadaja koji su kod njega, za razliku od drugih pasa vrlo kratko trajali i nikad ne bi bilo nikakvih dalekosežnih niti dugotrajnih posljedica.

Međutim prije mjesec dana, točnije na dan putovanja na more moj pas doživio je moždani udar. To se nije očitovalo na nekakav ružan način nego je zapravo počelo kao šepanje na zadnju desnu nogu.

U vrlo kratkom roku (5-10 min) prošepao je i na prednju lijevu nogu. Nakon sljedećih nekoliko minuta legao je i više se nije mogao dignuti. U početku smo pomislili da je opet epileptični napadaj u malo drugačijem obliku, no nakon što je prošlo pola dana pa čak i cijeli dan bez ikakvog napretka shvatili smo da je o nečemu težemu riječ. Sutradan bilo mu je još gore. Ležao je kao mrtav i doslovno nije mogao podignuti glavu. Odveli smo ga veterinaru koji je odmah na temelju viđenog konstatirao moždani udar. Bez ikakvih pretraga ili čak konkretnih savjeta poslao nas je doma.

Njegovo stanje bilo je isto sljedećih par dana. Jedina svjetla točka bila je ta da kada bi spavao, a to je bilo jako rijetko (vjerojatno i zbog šoka, a i bolova), sanjao bi noćne more u kojima bi se trzao i micao nogama. Odveli smo ga drugom veterinaru kako bi saznali konkretnije stvari. Međutim ni tamo nismo dobili zadovoljavajuće odgovore.

Provjerom urina veterinar je ustanovio da nije toplotni udar. Isto tako potvrdio je dijagnozu, detaljniju. Ustanovljeno je da mu je cijela desna strana oduzeta. Pa tako nije vidio na desno oko, čuo na desno uho niti je mogao pomaknuti desnu stranu tijela. Centar za ravnotežu također mu je bio pogođen. Liječenje: u principu nema ga… rečeno nam je da ga ˝bombardiramo˝ dozama B vitamina i da čekamo. Da kao i kod ljudi je moguć oporavak, ali nakon određenog vremena. Rečeno nam je također da se ni ne nadamo puno jer ako prođe previše vremena bez napretka mišići će mu atrofirati, a onda će to biti samo mučenje. Sljedećih mjesec dana bilo je prava drama.

Moj pas nije obavljao nuždu po dva, tri dana. Trpio bi jadan, a kada stvarno više nije mogao cijelog sebe bi pomokrio. Veliku nuždu obavio bi dva puta u tjedan dana. Njegov duh na svu sreću ostao je nepromijenjen. Neslomljiv! Čak bih mogla reći i da se više ˝ljutio˝ na sve nas jer nas ne bi mogao pozdraviti ili jer bi se preselili u drugu sobu bez da njega nismo prenijeli.

Lavež mu se također promijenio, a preko noći bi cvilio i zavijao unatoč tome što je svaku noć netko s njim spavao. Vodu smo mu ulijevali u usta, a od hrane nije jeo ništa osim kruha u kojemu bi bile sakrivene doze B vitamina. Počeli smo s njim odlaziti na kupanje. Svaki dan odlazili bi na plažu i sat, dva imali bi fizikalnu terapiju. Nevjerojatno kako je u moru pomicao svim nogama, iako mu je prednja desna bila u potpunosti savijena u zglobu, a zadnja je bila ²drvena².

Razgibavali bi mu sve noge i plivali bi s njim kratke rute jer duže bi ga jako umarale. Pas koji je prije obožavao more i duga plivanja sada ga je zamrzio i nije mogao otplivati dionicu od 20 metara. I tako smo to ponavljali iz dana u dan nadajući se njegovom oporavku. Nakon nekoliko dana počeo je podizati glavu i prednji dio tijela hvatajući se zubima za zrak. Muhe koje su mu jako dosađivale je počeo hvatati po zraku. I zapravo nakon toga je oporavak svakim danom bio sve brži i vidljiviji. Polako se počinjao i pridizati sve dok nije ustao i kao nestabilno tek rođeno ždrijebe pao. U početku bi ga kada se ustao, zanijelo i zbog narušene ravnoteže bi pao. Međutim iz dana u dan postajalo bi mu sve bolje i lakše.

Danas, dva mjeseca nakon nesreće i dalje vuče desne šape i mokri kao kuja i ne može baš trčati jer ga jako zanosi. Ali, s obzirom da su nam čak tri veterinara rekli da su šanse male i da bi uspavljivanje bilo najpametnije, bolje od ovoga nismo ni očekivali. Njegov karakter i dalje je nepromijenjen, a zahvaljujući našoj vjeri i upornosti uveseljava nas svakim novim danom.

D.D.