Mjere zaštite od nasilja

Svaki oblik nasilja može se manifestirati na tjelesno, emocionalno, seksualno ili bilo koje drugo stanje žrtve. Svakako bi valjalo upoznati svakoga građanina s osnovnim simptomima žrtve nasilja, ali i s karakteristikama nasilnika, a sve iz razloga da bi se moglo preventivno djelovati –  i ako već nije moguće spriječiti, barem ublažiti kazneno nasilje. Osim što se može preventivno djelovati, može se pružiti i kasnija terapijska podrška kako bi se žrtve koje su, nažalost, bile izložene nasilju osjećale ponovno regeneriranima, sigurnijima i ono što je bitno – vrijednima. Isto tako, terapijski oblik djelovanja potrebno je pružiti i počiniteljima s ciljem da se radi na njihovoj svijesti o nemoralnim i društveno neprihvatljivim činovima. Posjet liječniku može biti presudan za otkrivanje nasilnika i žrtve; putem razgovora, simptoma zbog kojih se javljaju, ali i putem spontanog razgovora liječnik može doći do osobnih stajališta pacijenata glede života te tako ući u trag ovakvom obliku ponašanja. Poznato je da žrtva nasilja i sam počinitelj nasilja imaju problema s niskim samopoštovanje (žrtva, naravno, nakon i tijekom nasilja dok počinitelja to i potiče na nasilje) tako da je potrebno da se svaki član zajednice koliko je god moguće osjeća voljenim, društveno prihvaćenim, pronađe vjeru ili zadovoljstvo u nečemu kako bi i samo samopoštovanje bilo na ljestvici više. Treba pobiti vjerovanja u mitove o nasilnim odnosima kao i žrtvino prihvaćanje odgovornosti nasilničkih akcija. Počinitelji često imaju neka psihička oštećenja tako da su ljutnja i frustracija često „kap koja je prelila čašu“, te su sami bespomoćni uvidjeti vlastiti problem. Sam strah koji vlada njima zbog nezadovoljstva samima sobom tjera ih na akciju da se osjećaju „jačima“. Taj strah treba rješavati i pozabaviti se s njim.

Svaka pogreška dobiva na svom značenju kada nitko ne reagira na nju – tada ona caruje (pr. kad ne opomenete malo dijete koje se neprimjereno ponaša za stolom u gostima – ono ne stvara sliku da treba nešto promijeniti već će i sljedeći put tako postupiti).

Prevencija ne znači da će se nasilje iskorijeniti, ali će se držati u nekim granicama normale. Što će više rasti svijest o tome da je nasilje kazneno i nehumano više će se držati „uzde“ i moći će se kontrolirati. No, kad nema nikakvih akcija, a niti reakcija tada sve nemoralne radnje imaju potpunu slobodu.

Lucija Fosić