Obitelj.HR Portal za cijelu obitelj
Jeste li se ikad pitali gubite li ljubavlju slobodu? Jeste li mislili, kao što sam i ja, da davanjem sebe gubite sebe? Da vezivanjem za jednu osobu ostajete bez svega ostalog, i da time nešto propuštate u životu? Ako jeste, bio sam isti kao i vi…
U potrazi nje, pronašao sam sebe. Našavši sebe, shvatio sam da nju volim više od svega… Ona je moja stvarnost, zrak koji dišem, ljubav koju osjećam. Ona. Nedodirljiva, tako bliska, a daleka; ona koje sam željan kao cvijet jutarnje rose u vrele ljetne dane. Sreo sam je, rekao bih, naizgled slučajno. No neću jer u životu ništa nije slučajno. Mislio sam bit ćemo prijatelji, jer odmah sam shvatio da smo slični… A onda, dan za danom, priča za pričom, i jedno drugom otvorili smo srce i dušu, te nesvjesno došli do toga da kad jedno drugo pogledamo ravno u oči, poželimo isto.
Poljubac. Čaroban, negdje uz obalu mora, onaj zbog kojeg osjetiš struju kroz cijelo tijelo, a presijavanje mjesečeve svjetlosti u vodi oslikava se u njenim očima i taj trenutak svugdje nosiš sa sobom. Teško mi pada što je ne mogu dodirnuti kad želim, provući prste kroz njenu kosu, dodirnuti joj vrat i lice, osjetiti njene nježne usne i taj parfem, koji osjetim i kad nije tu. Postala je i ostala jedina kojoj sam otvorio dušu i srce, jedina koja me zna razumjeti, koja me voli zbog toga što jesam. A nas dvoje, kao ljepotica i zvijer. Ona je daleko, a nada da ću je uskoro opet sresti je tu i daje mi snagu za dalje… Onu snagu koju sam mislio da mogu izvući samo iz sebe, da mi je nitko drugi ne može dati. I ona zna, da i večeras prije no što zatvorim oči, zadnja slika koju ću pogledati prije spavanja bit će njena, ista ona što mi jutrom mami osmijeh, ista ona koju bezbroj puta pogledam svakog dana…
Davanjem ljubavi ne možete izgubiti ni ljubav, ni sebe. Možda ćete dobiti priču života, možda nećete, ali izgubiti nemate što, jer, bez ljubavi, ionako već jesmo ništa..
M. Vujadinović
