Kako reagiramo na život?

Nije bit u tome što nam se događa, već u tome kako reagiramo!

Jedna od mojih omiljenih priča dogodila se prije nekoliko desetljeća, kada su Englezi kolonizirali Indiju i htjeli su postaviti teren za golf u Calcutti. Osim činjenice da Englezi nisu ni trebali biti tamo, teren za golf i nije bila posebno dobra ideja. Najveći izazov je bio taj da je to područje bilo naseljeno s majmunima.

Majmuni su također bili zainteresirani za golf, a njihov način ulaska u igru je bio taj da su uzimali loptice koje su golferi pucali i bacali ih u svim smjerovima. To se naravno nije svidjelo golferima pa su pokušali kontrolirati majmune. Prvo su izgradili visoke ograde oko terena i zbog toga su upali u mnoge probleme. Na taj način su majmunima samo dali priliku da se penju preko ograde i uskoče na teren tako da to i nije bilo neko pametno rješenje.

Sljedeća stvar koju su pokušali je namamiti ih daleko od terena. Ne znam kako su to mislili učiniti – možda bi mahali s bananama – ali svaki majmun koji će ići za bananama, samo će privući svoje rođake da uđu na teren i pridruže se zabavi. U očaju, počeli su ih zarobljivati i premještati, ali ni to nije uspjelo. Majmuni su jednostavno imali previše rođaka koji su se voljeli igrati s lopticama za golf. Konačno, uspostavili su glavno pravilo za golf, a to je da su golferi u Calcutti morali pucati lopticu gdje god su je majmuni ispustili. Ti golferi su ipak bila na tragu nečega.

Svi mi želimo da naš život ide u jednom sigurnom pravcu. Nekako uvijek sanjarimo da sve bude kako treba, no život često ne surađuje s nama. Možda to i može biti neko vrijeme i mi uporno želimo da sve tako i ostane te da smo stalno na čvrstom tlu, ali stvari se mijenjaju. Dakle, ponekad majmuni bacaju loptice na mjesta koja nam se pretjerano i ne sviđaju, no što mi tu možemo?

Puno puta reagiramo na način da sebe ili druge krivimo za određenu situaciju. Ponekad smo možda i agresivni. Ili se osjećamo kao žrtve ili napušteni. A zna se desiti da nas od svega najviše smiruje dodatna hrana i piće. Ali jasno je da nam nijedna od ovih reakcija neće pretjerano koristiti.

Ako zaista želimo pronaći malo mira ili slobode, ono što moramo učiniti je naučiti zastati i reći: “U redu. Ovdje su majmuni ispustili lopticu. Igrat ću odavde koliko god će to biti moguće.”

Pa kako ćemo to učiniti?

Što ako pauziramo upravo sada i uzmemo trenutak da se smirimo. Možete li se sjetiti mjesta u vašem životu gdje stvari i nisu onakve kakvima ste željeli da budu? Bez obzira koliko nesretno bilo mjesto u vašem životu gdje su majmuni ispustili lopticu, pokušajte se na to fokusirati. To je možda nešto što vam se događa u vezi s nekom osobom, gdje malo intenzivnije reagirate. Što bi značilo da puknete lopticu odavde? Kada biste iskoristili svoju najdublju mudrost ili istinsko suosjećanje, kako biste odgovorili na ove okolnosti?

Najveća pouka duhovnog života je: “Nije važno što se događa. Ono što je važno je to kako ćemo reagirati.” Kako ćemo odgovoriti na određene situacije je ono što određuje našu sreću i bezbrižnost.

Glavno pitanje je kako ćete pristupiti određenoj situaciji kada majmuni drugi put bace lopticu na neko klimavo mjesto u vašem životu?!