Znate li....
Početna / Vaš kutak / Kolumne / Kad se uvjeriš u karmu ljubavi

Kad se uvjeriš u karmu ljubavi

Nekoliko minuta prije ponoći 31.1.

Piše poruku koja započinje s “Još uvijek ne znam kome bi drugom poslala poruku u ponoć…” i nastavlja se u nešto malo manje patetičnom tonu. Ali važna je poanta. Čeka. 23:58, 59, 00. Send. Bivšem dečku.

Dobiva odgovor koji je htjela, samo 2 minute kasnije. Ok je, još ima tu ‘moć’. Vole se i nikad se neće prestati voljeti iako je on već skoro godinu dana s drugom curom, a ona već par mjeseci ima tipa kojeg još nije svrstala u ‘veza’ grupu iako su, kad su, je l’, već tol’ko zajedno, nekako usput ipak taj odnos počeli nazivati vezom.

Ona je kod kuće. On ju je molio danima da dođe kod njegove obitelji u drugi grad da proslave zajedno. Nije otišla, jer nije imala kome ostaviti psa koji je zapravo kupljen dok je bila s bivšim i kojeg oboje toliko vole da im je k’o zajedničko dijete pod alimentacijom. To što ga bivši nije mogao uzeti sa sobom u vikendicu, nema veze. To što ga sadašnji nije mogao čuvati na Božić, dok je ona bila sa svojom obitelji, je neoprostivo. Ne pokušavajte shvatiti, ni ja još nisam.
Nema veze, ona voli tog psa najviše na svijetu.

Ponoć i 4, zove sadašnji. Smatra da je trebao nazvati prije. “Sretna nova, želim ti sve najljepše, žao mi je što nisi sa mnom. Sve lijepo pamti, ružno zaboravi. Bla bla. Sljedeću novu slavimo skupa.” Ona još uvijek ljuta zbog toga što joj nije čuvao psa, promrmlja nešto u svom stilu, popraćeno izjavom “Sljedeću novu? Tko će ostati skupa do sljedeće nove…” . On se pravi da nije čuo, jer iako ona tvrdi da ju ne poznaje dovoljno, on točno zna da je svaka njegova riječ nakon njene izjave sarkastičnog tona početak nove svađe. On njoj laku noć, ona njemu ‘Idi, zabavljaj se.’

Dolaze poruke roditelja, rodbine, frendica i frendova, na sve odgovara srcima i sretna je. Čuva psa i frendici koja je njenog čuvala na Božić. Vatromet je stao, psi su se smirili, spavanje…

Oko 3 ujutro ju je nazvao samo da joj kaže da je voli, oko 3 i pol joj je pjevao na mobitel, oko 4 je samo čula kako je nekom drugom rekao “Za moju curu” pa joj je netko drugi pjevao na mobitel… Al vratimo se na 3 ujutro. ‘Volim te’ joj nije rekao od kako mu je zadnji, ali ne i prvi, put rekla ‘Ne voliš me, ne volim ni ja tebe, unormali se.’ Draga cura, oprostit ćemo joj, nije znala da će biti u vezi, a podsvjesno niti smatrala da, bahata kakva je, uopće zaslužuje njegovu ljubav. Kuži se ona u karmu, jasno k’o dan. Kad ga je polako započinjala voljeti i htjela to ponovo čuti od njega, on je to prestao govoriti – kako to obično i biva.

Pola sata nakon zadnjeg poziva, zvoni mobitel. “Moram ti nešto reći. Sad me poljubila neka cura. Trajalo je 2, 3 sekunde. Stvarno nije više! Pijan sam ljubavi, odmah kad sam skužio što radim, odmaknuo sam se i rekao da imam curu. Morao sam ti to reći isti čas. Žao mi je, volim te jako.”

“Imao si je i par sekundi prije.” Poklapa mu slušalicu, on zove još dva puta. Ujutro se skoro ničeg ne sjeća, šalje normalnu poruku za dobro jutro, a ona ga pita pravi li se glup.

“Rekao si mi da me voliš, ali da si me prevario.” Negira. Ona ga uvjerava. On teškom mukom priznaje. Ona ne želi čuti za njega. Ipak, pada dogovor, čut će se navečer i raspraviti, sad je na obiteljskom ručku.

Pa ako ćemo pošteno, da se radi anketa, ovo ne bi bio baš savršen rasplet takve situacije. No s njima ništa nikad nije bilo savršeno, oni su uvjereni, a zapravo kad je bilo, bili su prezauzeti da to primijete. Nema veze. Ionako ga ne voli baš previše, uvjerava se. Preživjet će i ako ga pusti, što će joj takav!?

Večer se tog dana spustila ranije nego obično. Još ne zove. Nakon te spoznaje primijetila je svaku sljedeću minutu koja je prolazila. Pa nije valjda da je našoj princezici stalo!? Ma nije, uvjerila se, valjda je samo navikla dobiti sve što želi i onda kada to želi. Istu rečenicu i on joj je ponovio nešto kasnije. Hodala je po stanu kao Baltazar očekujući njegov poziv i ohrabrivala se time da što je više živčana, to se više kreće, a kretanje je dobro za zdravlje. O Bože.
Poziv. “Reci samo sve što imaš, slušam.” Sve joj je objasnio. Nije joj bilo dosta. Više od pola sata čekala je da on kaže ono što ona želi čuti, i ni malo joj se nije sviđala činjenica što je on ipak imao svoj način.

Znala je taj njegov način, i jedino gluplje od njene logike bila je njegova taktika. Njegov psihološki profil bilo je tako lako pročitati da joj se nekad činilo da ga je sastavljala Žuži Jelinek na početku karijere. Nakon poziva osjetila je da je fantastičan trenutak da legne. I bleji u plafon. I razmišlja u kom je trenutku tako vrhunski zeznula.

Eh da… Tužno je to kad se dvoje ljudi voli, a ne mogu biti zajedno jer je jedno od njih retardirano tele. Nikako si nije željela priznati da je imalo kriva za to do čega su doveli njihov odnos, a znala je. Za ljubav se trebaš truditi. Dobiješ je, ali ništa se dobrog neće desiti ako ne znaš što bi s njom. To je kao da obučeš tenisice za trčanje, stojiš na mjestu i kažeš da ne funkcioniraju. Što sada da radi s ovom ljubavlju? Nije postala ništa posebno, a tako je htjela da bude.
Ne, nije ona bila kriva za to što je on bio s drugom, niti je on u jednom trenutku to rekao. Da je, već ovaj dio kolumne u sebi bi sadržavao hitnu i policiju.

Ništa takvo. Samo karma. O njoj je pričala, o njoj je pisala, nekoliko puta ju je i upoznala i doživjela, ali tek sada je bila nje svjesna.

Sve što joj je ikad dao, nije cijenila ni prihvaćala. Svaka njegova izjava bila je totalno glupa. Sve što je ikad učinio, nije bilo dovoljno. Količina njenog frajerskog ponašanja u društvu bila je proporcionalna željom za ljubavi kad su na samo. Ona nije znala što bi s njim, a karma se pobrinula da joj da odgovor.

Trebala bi dobiti Oscara za ovo što glumi nedodirljivu, a slomi je svaka sitnica.

Nazvao ju je drugi dan i opet rekao da je voli. Skužili ste već da se to broji kod njih dvoje i zapisuje u nevidljivu bilješku. Noć poslije, u neko ludo doba kad se vratio iz izlaska, opet je nazvao njen broj. Bilo je negdje oko 3 ujutro. Opet tri. Bijesna, ljuta, ili samo ljubomorna, pitala je “Imaš mi nešto za reći?” – “Da, da sam došao doma i da te volim.” -“To si mi rekao i prošli put, još nešto?” -“Da sam htio sad usred noći krenuti prema tebi ali zakasnio sam 15 minuta.” Tišina. -“Evo me za koji dan, što želiš za Božić?” – “Da budeš dobar.” – “Hoću, bit ću bolji od tebe. Bit ćemo dobri zajedno.” Prvi put nije znala što da mu kaže pa je samo pitala: “Promijenit ćeš se?” -“Promijenit ću se.” Skoro mu je rekla “Nemoj.”
-“Laku noć, volim te.” Još jednom. Opet nije rekla “I ja tebe.”, opet samo “Laku noć.”

Skoro svim njegovim frendovima u tih par dana je rekla da ju je prevario. Svima je to bilo nepojmljivo. Analize, analize. -“Pa stara moja nazv’o te iste sekunde. Tko to radi!? Pa jesi kad čula da je itko to napravio? Ja imam sto frendova i sto frendica u vezi, nikad mi ni’ko nije rekao da je to doživio. Pa znaš koliko on tebe voli.” čula je od jednog. Drugi joj isprva nije vjerovao a onda je prokomentirao da tog ima vjerojatno samo na filmu, al da ne gleda romantične komedije. Treći se smijao komentirajući kako je možda to bilo potrebno da shvati da je voli. -“E i imaš ga u šaci stara.”, usput rečeno.

Dvije od tri njene frendice rekle su “Ostavi tog kretena, muški su svinje, kako te mogao prevariti, ništa mu ne značiš, pitanje je da li te uopće voli…” i dalje u tom tonu. Treća nije previše komentirala jer je znala po sebi da je to u odnosu dvoje ljudi ionako suvišno, i da svatko na kraju uz sto savjeta odabere sam, najčešće sto prvi.

Ona je ovaj puta ipak birala između tih sto. Prva tri. Svidjela joj se ona da ga drži u šaci.. Ali nije ju konkretno to zaokupilo. Jer, znate li da i po muškim šakama možete puno toga zaključiti o muškarcu? Recimo, ako u jednoj drži mobitel, a drugom bira vaš broj kad ga poljubi druga, vjerojatno vas voli.

Cure su pričale i pričale o svojim iskustvima s prevarama, a ona ih je samo slušala. Je li to stvarno bila prevara, zapitala se sad prvi put. Razmišljala je dugo dugo dok se on nije povjerio jednom od frendova, koji ju je nazvao. -“Ej stara, dečko ti je papak, stvarno je trajalo par sekundi, i stvarno se odmah odmak’o. Rekao sam ti da te voli. Čujem da je istog trena izaš’o i počeo tražiti mobitel.”

Cure su i dalje pričale. On je bio daleko, ali je prvi put osjetila tu ljubav.
Zapalila je cigaretu i digla se s kauča. Jesu li dečki stvarno toliko jednostavniji od cura? Kad dečko voli, svi njegovi frendovi znaju za to. Kad cura voli, zna njena najbolja frendica. Pred drugima smo glumice. I sve njene glumice su sigurno takve.

Cure su zašutjele i nasmijale se, kao da znaju o čemu je mislila. Neka težina s njenog srca pala je tako silovito da se gotovo čulo kako udara u pod…
“Ma koga briga, ja imam frajera koji me nazove kad ga poljubi druga..”

Znam da čitaš. Volim te.

 ivona_potpis

O nama Viktoria Safranic

4 komentara

  1. Ima nas svakakvih , to je ljepota života 🙂

  2. ne, fala… 🙂

  3. Bolje ikad i ikako, nego nikad i nikako… :))

  4. A super.. to ne kužim, kako žena ( ili djevojka ) može nekoga voljeti a tretirati ga ovako, kao zadnje smeće, pa se čudi da ostaje sama… i onda mu objavi na portalu da ga voli.. ne bi to meni prošlo, sorry…

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Required fields are marked *

*

Scroll To Top