Savjet:
Ivan Katanušić idem po medalju u Pariz

Ivan Katanušić idem po medalju u Pariz

Dobitnik je Povelje Grada Imotskog za izniman sportski doprinos te je počasni građanin Imotskog. Za nastup na Paraolimpijskim igrama u Riju 2016. godine dobio je medalju Grada Zagreba. Posebno priznanje za osvojeno odličje na Paraolimpijskim igrama u Tokiju dodijelio mu je Hrvatski paraolimpijski odbor na Danu hrvatskog paraolimpijskog sporta u 2022. godini.(izvor HASOSI).

U kratkom razgovoru za obitelj.hr

U organizaciji Hrvatskog atletskog saveza osoba s invaliditetom i Atletskog kluba Spektar Pula, na stadionu SRC Veruda – Uljanik u Puli u subotu 23. i nedjelju 24. travnja ove godine bit će održano 25. Otvoreno pojedinačno.U Medulinu ste na pripremama ,kako teku treninzi ?

Prije tjedan dana smo krenuli s pripremama s reprezentacijom u Medulinu i treninzi teku dobro. Medulin je kao i uvijek vrhunski domaćin. Vremenski uvjeti su dobri, kao i trening objekti i ekipa.

Koja su vaša očekivanja od ovog natjecanja ?

Budući da sam ovu zimu zbog ozlijede leđa propustio mjesec dana kvalitetnog treninga moja očekivanja su nešto manja nego inače, ali nadam se dobrom rezultatu. Vrhunsku formu planiramo za lipanj i srpanj.

Vlasnik se mnogobrojnih odličja ,koje vam je najdraže?

Najdraže odličje mi je naravno ovo zadnje, srebrna medalja sa POI Tokyo.

Sport i osobe sa invaliditetom recite mi nešto o tome ?

Gledajući na mom primjeru sport je nešto najljepše što se može dogoditi osobi s invaliditetom. Sport ima dvojaku prednost, dokazani pozitivni fizički učinak na invaliditet, te ono jako bitno, znatno podiže razinu socijalizacije te integracije u društvo.

Koliki je potreban rad i odricanje da bi se postigao uspjeh koji ste vi ostvarili ?

Sport ne poznaje granice, pa tako rezultat koji je prošle godine vrijedio zlatnu medalju iduće godine može biti dovoljan tek za četvrto mjesto. Zbog toga je potrebno cijeli život podrediti treningu, prehrani i odmoru, jedino tako se može napraviti rezultat, uz naravno, veliku dozu sportske sreće da izbjegneš ozlijede.

Uspijete li financijski pokriti svoje troškove ,koliko vam savez pomaže u tome,a koliko sami ?

Moram priznati da posljednjih nekoliko godina se znatno više izdvaja za sport OSI, najveći problem su protetička pomagala te kolica koja nisu pokrivena dovoljno, a ono su nam osnovno sredstvo rada.

Postoji li godišnji odmor za paraatletičare? Kako koristite svoje slobodno vrijeme?

S obzirom na to da uz sport i radim, jako rijetko imam godišnji odmor. Odmor većinom provedem na sportskim pripremama i natjecanjima, aliobzirom na to da je to moja ljubav, ja to gledam kao odmor, ali trebali bi pitati i moju ženu, da vidimo je li i ona misli isto. 🙂 Slobodno vrijeme najviše volim provoditi s prijateljima i obitelji, ili čitajući knjige.

Što vas pokreće, imate li uzor?
Pokreće me ogromna količina energije i motivacije da svaki dan pokušam biti bolji od prethodnog te nešto novo naučiti. Jako dobro mi je ostala urezana jedna strofa pjesme od A.B. Šimića ” Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda”. Uzor su mi svi oni sportaši koji unatoč rezultatima ne zaborave tko su im prijatelji, roditelji te otkud su došli.

Naporni treninzi iziskuju brojne ozlijede kako se nosite s tim ?

Ozlijede gledamo kao dio posla. Jednostavno, teško je cijelu godinu raditi 2x treninga na dan i ne imati neku sitnu ozljedu. Kod mene su to najčešće leđa, ali uz vrhunski tim fizioterapeuta to se sanira i idemo dalje.

Koji su vam daljnji ciljevi koje bi voljeli ostvariti do kraja svoje karijere ?

Cilj je naravno pokušati se sačuvati do Pariza i osvojiti medalju.

foto /Ivan Katanušić,HASOSI,press

O nama Obitelj.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Required fields are marked *

*

Scroll To Top