Intervju tjedna: Ema Jusić

Zovem se Ema Jusić, uskoro ću napuniti 23 godine i trenutno završavam 3. Godinu na studiju odnosa s javnošću te paralalelno pohađam glazbenu školu na odsjeku solo pjevanja. Rođena sam u Zagrebu gdje sam I odrasla, ali s obzirom na to da vučem makedoske korijene s majčine i dubrovačke korijene s tatine strane, ne smatram se pravom “purgerkom”. Ako nisam na faksu ili u školi, vjerojatno sam doma za klavirom. Sviram, pjevam, uživam. Još od malih nogu znala sam da je glazba put koji želim odabrati. Prvi glazbeni koraci bili su već u vrtiću gdje sam bila član zbora “Izvor” koji su vodili moji roditelji. Shvatila sam da je glas jedan prekrasan, njezan i osjetljiv instrument koji mi je podaren i koji želim iskoristiti na najbolji mogući način i biti zahvalna na njemu. Kroz odrastanje bila sam član mnogih zborova, ali niti jedan me nije toliko ispunio i naučio raznim tehnikama i stvorio posebnu ljubav prema glazbi kao što je “Cappella Odak”. S akademskim zborom “Cappella Odak” prvi put sam stala na ozbiljnije natjecanje u Belgiji gdje su se natjecali zborovi iz cijeloga svijeta te sam shvatila koliko je to prekrasan, zanimljiv, ali i ozbiljan posao.

Talent je nešto što je nasljedno, ali je potrebno itekako njegovati i trenirati. Često volim glazbenike usporediti sa sportašima jer kao što su njima potrebni treninzi kako bi ojačali mišiće i bili što bolji u sportu, isto tako je potrebno svaki instrument, uključujući i jedan prirodni, a to je glas, konstantno trenirati kako bi bio u formi i kako bi napredak bio vidljiv. Zaista mogu reći da sam sretnica što mi je familija puna glazbenika jer sam odmalena učila o tom svijetu, o ljepoti glazbe i o tome koliko je zapravo potrebno uložiti truda, volje u rad kako bi napredak bio vidljiv. Odrastajući u glazbenoj obitelji stekla sam puno znanja I zahvalna sam im na podršci koju mi pružaju odmalena. Težim ka savršenstvu jer se vodim savjetom svoga nona koji glasi: “nikada nemoj biti zadovoljna do te mjere da se prestaneš truditi jer uvijek možeš bolje” I upravo zato sam veliki kritičar prema sebi te konstantno radim na svojem glasu I tehnici. Moj profesionalni glazbeni put krenuo je skroz spontano. Moj prijatelj i suradnik, producent Stjepko Zebec i ja razgovarali smo o tome kako bi bilo dobro da napravimo pjesmu. Onako neobavezno, iz zabave i čistog gušta. Pjesmu smo napisali u svega 2 sata i odmah sutradan otišli snimat u “Adria ton production studio “mojih roditelja. Nakon izdavanja prve pjesme “Dovoljna” dobila sam poziv od diskografske kuće “Croatia Records” s kojima sam potpisala ekskluzivni ugovor. I tako se jedan mali simpatični projekt pretvorio u stvarnost i u moju profesiju kojom se danas bavim. Od malena mi je san baviti se glazbom. To je nešto što najviše volim I u čemu pronalazim mir. Treba biti realan, ali ukoliko se moj trud I rad na kraju pokažu kao nešto od čega mogu živjeti, nema sretnije osobe od mene. S obzirom na to da sam avanturista I da volim izazove, možete još puno očekivati od mene. Nemojte se začuditi ako me na sljedećem nastupu čujete kako pjevam operu jer uživam u muziciranju raznih vrsta. Najveća inspiracija mi je moja obitelj. Od mojih roditelja, do mog nona Đele, dunda Ibrice… svi imaju nevjerojatan talent I zavidnu karijeru iza sebe koju je teško dostići, ali s obzirom na to da sam jedina Jusićka koja nastavlja glazbeni putem, imam veliki zadatak nastaviti glazbenu lozu Jusić u najboljem svjetlu. Također, veliku inspiraciju nalazim u pjevačima kao što su Ella Fitzgerald, Etta James, Edith Piaf jer se svaka ističe svojom nekom posebnošću I nevjerojatnim talentima. Od suvremenijih pjevača definitivno bih izdvojila Lady Gagu koju puno ljudi vidi samo kao ekstravagantnu osobu, ali žena posjeduje itekakav pjevački talent. Svoje slobodno vrijeme najviše volim provoditi u krugu svojih bliskih prijatelja. U danasnje vrijeme svi smo konstantno u nekoj žurbi i imamo sve manje vremena za neke trenutke koji nas ispunjavaju tako da se trudim svaki slobodan trenutak iskoristiti na najbolji mogući način. Također, slobodno vrijeme volim iskoristiti kao vlastitu terapiju, a ima li boljeg načina od šetnje psom u prirodi? Svaki nastup koji sam do sad imala mi je od jednake važnosti jer uživam u tom poslu i svaki put se osjećam jednako ispunjeno gdje god nastupam. Ali kao jedan od nastupa koji ima posebno mjesto u mom srcu je koncert na Festi u Dubrovniku u spomen mojem nonu. Pjevajući njegove pjesme, imala sam osjećaj kao da me gleda i ponosi se sa mnom i to me činilo izuzetno sretnom i ispunjenom. Najveća je nagrada kad svoju emociju možeš prenijeti publici i doprijeti do njihovog srca. I jest teško, ali ako ste iskreni , onda je to jedan lijepi spoj onoga što radite i ljubavi koju u taj posao unosite. Moram spomenuti jedno svoje iskustvo. Nakon što sam objavila svoj prvi singl “Dovoljna”, dobila sam jako puno lijepih i pozitivnih komentara. Ali najviše me se dojmilo kad mi je u gradu prišla jedna djevojka i rekla da mise morala javiti kad me ugledala, da mi se zahvala mada se ne poznajemo, jer joj je upravo ta moja pjesma “Dovoljna” jako puno pomogla u jednoj tužnoj i ružnoj situaciji u životu i upravo je u toj pjesmi pronašla sebe i krenula dalje dignute glave. To je najljepša nagrada za sav trud koji dajete u pjesmi.

foto /Matia Malenica