Intervju: Ivana Medić

1. Recite mi nešto o predstavi :

Kneginja čardaša je predstava koju naš ansambl jako voli. Premijeru smo
imali u studenom 2019.godine, a zadnju predstavu prije cijele situacije sa
covidom odigrali smo u veljači 2020. Prošle su pune 2 godine od kako je
Kneginja u svom punom sjaju bila postavljena na daske Hrvatskog
narodnog kazališta u Osijeku i moram reći da se zaista jako veselimo što
ćemo je ponovno imati prilike pokazati našoj dragoj publici.

2. Kako funkcionira ekipa na probama?

Za ekipu koja radi predstavu imam zaista samo riječi hvale. Radimo jako
puno, u jednoj ugodnoj i pozitivnoj atmosferi jer smo jedva čekali da i
naša Kneginja dođe na red. Poželjeli smo se pozornice, predstava,
publike. Puno pjevamo, plešemo, družimo se, uživamo u divnoj glazbi.
Svaka predstava je timski rad, pa tako i ova. Mislim da sam to jednom
prilikom i rekla, no ukoliko nisam vrlo rado ću reći sada – upravo zbog tog
pravog timskog rada volim ovu opernu kuću. Kada dolazimo na probe
drago nam je što vidimo jedni druge, što radimo zajedno i zaista se dobro
slažemo.

3. Utjelovili ste lik kontese Stasi. Kakav je osjećaj „ biti kontesa“ ?

Kontesa Anastasija je jedna mlada vrckava i duhovita djevojka koja je
karakterno zapravo jako slična meni tako da sam je sa užitkom radila.
Uvijek sam govorila kako mi je sjajno to što u svakoj predstavi mogu biti
netko drugi, u nekom prošlom vremenu, mogu nositi haljine i frizure
kakve su se nosile nekada davno prije i to je jedan dio čari našeg posla.
Kontesa je naučila pravilno raditi zvijezdu u cipelama na petu, puno pleše
i uživa u svom pozivu.

4. Koliko dugo vam traju pripreme i gdje ?

Pa mi smo sa pripremama počeli prije jedno mjesec dana, neki i više jer
je sve trebalo dobro ponoviti. ( glazbeni brojevi, plesni brojevi, glumački
dijelovi predstave ) Ima ovdje jako puno posla, a mi smo u posljednje
vrijeme ( hvala Bogu ) zaista prilično zaposleni sa različitim predstavama i
žanrovima. Dio ekipe pripremao je u Rijeci opere Arlecchino i Gianni
Schicchi, dok je drugi dio radio obnovu mjuzikla Sugar. Stigao nam je
redatelj Miklos Gabor Kerenyi, uz njega je ovdje naša Jana Pogrmilović u
ulozi asistentice sa kojom zaista puno radimo i koja nam je od velike
pomoći, sa nama je naravno i Maestro Filip Pavišić koji drži nas i note pod
sigurnim vodstvom dirigentske palice. Probe su se proteklih dana odvijale
na najgornjem katu zgrade kazališta, u našoj zelenoj dvorani. Tamo se
uvijek stvara kazališna čarolija.

5. Što za vas znači igrati predstavu tako velikog redatelja ?

Pa prvenstveno, čast mi je imati priliku raditi sa čovjekom koji je radio
preko nekoliko različitih produkcija ove operete. Jako puno učimo od
njega, sve što nam govori i objašnjava vrlo je smisleno i točno. Njegove
upute su uvijek jasne i mogu reći da zaista iz nas izvlači ono najbolje.
Sada nakon 2, 5 godine od premijere vidim da smo svi zajedno i glumački
i pjevački jako narasli. Ne govore bez veze da svaka uloga mora sjesti u
tijelo i grlo.

6. Tko uz vas još glumi u predstavi ?

Ekipa odličnih pjevača, moji dobri kolege i prijatelji koji će vjerujem i na
Vas ostaviti dojam kakav su ostavili na mene. Katarina Toplek – mlada
solistica Hnk u Osijeku, moja prijateljica međimurka čistog i bistrog glasa
koju ćete čuti u ulozi Sylve – Kneginje čardaša, Igor Krišto – dramski tenor
kojeg ste imali prilike čuti u Tosci, Trubaduru, Samsonu i Dalili, Robert
Adamček u ulozi grofa Bonija – rasplesan, raspjevan i sjajan kao uvijek,
naši tenori Ladislav Vrgoč i Predrag Stojić u ulozi Ferija, Vesna Baljak i
Jasna Odorčić u ulozi Edwinove majke, gospodin Damir Baković koji je od
nedavno u mirovini ali je evo došao i pridružio se ekipi za ove 3 predstave
u travnju, Tomislav Moržan, Zvonimir Ivanović, Zorislav Štark, Matej
Predojević Petrić, zbor, baletni ansambl, studenti glume sa osječke
akademije. Imamo i 2 gosta – u ulozi Sylve Varescu također ćete čuti
sopranisticu Kristinu Habuš moju veliku prijateljicu koju ste u Osijeku
mogli slušati u ulozi Mimi (La Boheme ) i Đule ( Ero sa onoga svijeta ) i
Marko Fortunato – tenor iz riječkog kazališta koji je ovdje pjevao princa
Rađamija u opereti Bajadera,te je pjevao u Osječkom hrvatskom narodnom
kazalištu premijeruKneginju Čardaša..

7. Ova predstava iziskuje na bini velik broj persona. Uz soliste, zbor,
orkestar, baletnu skupinu… dođe li ikada do pogrešaka ?

Naravno! ( ha ha ha ) Bilo bi zaista čudno da ne dođe. S obzirom da nas
ima zaista jako puno na sceni, potpuno je normalno u procesu proba da
dolazi do manjih pogrešaka. Krivi korak, kriva nota, krivi okret, kriva
rečenica… kada dođe do takvih situacija vrlo brzo i moram reći vrlo vješto
ih savladamo 🙂 . Svatko zna gdje je pogriješio, odmah se ispravlja i ide
dalje. Svi smo mi profesionalci koji daju 100 % sebe u predstavi, tako da u
slučaju bilo kakvih nenadanih situacija – publika ne može primjetiti
„pogrešku“ . Uostalom, to su sve čari teatra. Sve se dešava sada, u
trenutku i svaka naša izvedba je drugačija, po nečemu, nekome posebna.

8. Poruka javnosti zašto da dođu pogledati Kneginju ?

Uživati ćete u prekrasnoj glazbi, pjevačkim i plesnim brojevima,
talentiranim pjevačima, glumcima i sviračima. Tko zna, možda se i vi
poput nas zaljubite u ovaj čarobni svijet teatra.

9. Uz sve probe i aktivnosti u kazalištu, stignete li odvojiti vrijeme za sebe ?

Smatram da je itekako bitno i potrebno izdvojiti vrijeme za sebe, no
ponekad jednostavno uz sve obaveze koje imam to nije moguće
realizirati. Kada nisam u teatru, vrijeme provodim sa svojom obitelji, uz
standardne majčinske i kućanske poslove uživam u odrastanju svoje
djece i svemu što nam donosi svaki novi dan. Život je lijep i zahvalna sam
na svemu što mi je donio.

 

Foto / Kristijan Cimer