On je šaren, umiljat i dobar.
Najbolji prijatelj mu je Fredi, prijatelji su od malih nogu.
On je – kralj.
Upoznali smo se dok je bio bebica i sa svojim sestrama i braćom čekao kad će posluženje u milk- baru. Nakon posluženja, čim bi mama Gloria izašla iz košare,on bi se odvojio na stranu i promatrao kako se ostala ekipa igra.
-On je kao kralj!- zaključio je moj prijatelj, inače Francuz.
Tako smo čekali da poraste, da dođe vrijeme rastanka sa psećom obitelji i da krene u život u našoj kući… Ostalo je najvažnije: ime. U rodovnici je pisalo nešto što se jedva može izgovoriti, a brojni prijedlozi koji su stizali kretali su se od “Džoni” do ” Nestor”, što nikako nije išlo uz malog princa iz drvene kotilice.
I onda je došlo vrijeme da se doseli kod nas. Njegova dotadašnja vlasnica plakala je kao ljuta godina dok se opraštala od njega. Onda se rasplakao i moj prijatelj Francuz, pa smo morali ubrzati rastanak.
Susret s novom kućom i novom ekipom je prošao odlično- sprijateljili su se, mi smo još tražili ime. A onda je došla naša draga spremačica Tina i nakon upoznavanja jednostavno rekla: ” On liči na onog kralja što sam ga vidjela na slici u unukinoj knjizi iz povijesti. “
Pretražismo internet, pokazasmo joj nekoliko slika i – pronašosmo!
Tako je naš pas dobio ime Louis ( Luj) XIV.
Vesna Kljajić