Idealna obitelj

Sigurno ste se često pitali kako živi jedna idealna obitelj. Nemojte se to više pitati i samo nemojte reći kako baš vi imate idealne obiteljske odnose. Tko će vam vjerovati?

U obitelji se uvijek mora naći bar netko tko kvari onu pravu obiteljsku idilu,recimo majka (odnosno svekrva, punica), koja svaki dan navrati po par puta s nekom nama vrlo „dragom“ temom i digne nam želučanu kiselinu na razinu koju ni deset Peptorana ne može smanjiti.

Dijete, koje se nakon djetinjstva (u kojem je bilo dobro ), u pubertetu zaljubi u nekog neodgojenog i neotesanog stvora, zaboravi sve godine požrtvovnosti, ljubavi, brige za njega, odmetne se od kuće i obitelji, tjera svoj film ne razmišljajući o nikom drugom.

Suprug ili supruga, koji u pedesetima prolaze faze ludila, odnosno, ponašaju se, oblače i misle kao da imaju dvadeset pet, kupuju kabriolete ili džipove i misle da se sedamnaestogodišnjaci okreću za njima, zbog njih. Ne vide u ogledalu ćelavu glavu ( valjda osjećaju vjetar u kosi ), pivsku bačvu od trbuha, bore, vjeruju da se u njih još netko može zaljubiti zbog njihove ljepote. Ne baš J

Bilo bi lijepo kad bi bar nekog znala kome je u obitelji idealno, ali nažalost, ne znam. Ako ovih slučajeva nemate u obitelji, onda niste „normalna“ obitelj.

Sigurna sam da će se bar netko naći u ovome, jer ako to nemamo u kući, imamo kod rođaka, prijatelja, znanaca.

Zato budimo sretni što nam želudac još nije dobio podstanara u obliku čira, što je dijete živo i zdravo, mada živi s tim neotesancem, a za njega ili nju što znamo, da će ta faza ubrzo proći, čim shvate da se ti sedamnaestogodišnjaci ustvari okreću za lovom, a ne za njima.

Zato moja preporuka glasi : Idealno je kad ne razmišljate o idealnom  🙂

 

Mirjana Špeljko