Znate li....
Početna / Etimologija zagrebačkog pozdrava “bok”

Etimologija zagrebačkog pozdrava “bok”

“Bok” i “Bog” je neformalni usmeni i pismeni pozdrav pri susretanju i na rastanku, koji koristi jedan dio govornika hrvatskog jezika. Pozdrav se uglavnom koristi na sjeveru Hrvatske (u području gdje se govori kajkavski i blizu) i uglavnom među mlađim govornicima, kod pozdravljanja osoba koje se međusobno otprije poznaju.

Postojanje pozdrava Bog je u dokumentirano u literaturi već barem od 19. stoljeća.

Uvriježilo se mišljenje da pojam potječe od riječi Bog (u kajkavskom se završno -g obezvučuje u -k) i može se usporediti s nekoliko takvih izraza u zemljama sa većinski katoličkom populacijom. Doslovno isti način pozdravljanja postoji uglavnom u još nekim pretežno katoličkim zemljama:

  • u Austriji i jugu Njemačke kaže se „Grüß euch Gott“ (ili samo kratko Grüß Gott),
  • u Španjolskom “Adios”,
  • “Adeus” u Portugalu i Brazilu,
  • “Adieu” u Francuskoj i
  • Dia duit (Bog s tobom) u Irskoj.

Zagreb je bio dugo godina grad unutar Austrije, zatim Austro-Ugarske. Tijekom vremena doselile su se austrijske upravne, vojne i djelomično industrijske strukture, a s njima i utjecaj austrijske (u ophođenju teatralnije) verzije njemačkog jezika.

Građanski trgovci prema svojim mušterijama preuzimaju arhaični austrijski pozdrav “Mein Buecken”, iskvarena verzija austrijskog njemačkog koja se u Zagrebu čitala kao MAJN BOKN ili MOJ NAKLON.

Tijekom vremena paralelno su se razvijale obje verzije tog pozdrava, ali i odzdrava, tako da se pojavljuje i skraćena verzija BOKN ili NAKLON, a u susretu sa skidanjem šešira. Od tog skraćenog BOKN nastao je tipično zagrebački pozdrav BOK, s kratkim “o” ili ponekad dvostrukim “o”.

Te su se obje verzije mogle još čuti kod trgovaca pedesetih godina 20. stoljeća (kao i obraćanje mladićima s npr.: “Mladi gospon” i sl.), ali se kasnije “moj naklon” polako gubi pod utjecajem pridošlica s raznih strana i gubljenjem građanskog obilježja samog grada usred burnog miješanja stanovništva. Pozdrav i odzdrav “bok” stoga ne postoji u Rijeci, Splitu, pa niti u Osijeku. Tamo su neki drugi utjecaji bili dominantniji, pa odatle tamo “ćao”, “adio” i sl. Pridošlice u Zagreb, pogotovo u zadnjih 20-ak godina, zatekli su pozdrav BOK. Kako često dolaze iz drugih provincijskih kultura, veza s arhaičnim austro-njemačkim pozdravom kod njih nije postojala. Uz to, vremena su bila da se ističe hrvatstvo i pripadnost jednoj crkvi, pa su počeli koristiti izraz “bog” koji nema nikakve veze s pozdravom “bok”.

Postojanje pozdrava Bog je u dokumentirano u literaturi već barem od 19. stoljeća.

Uvriježilo se mišljenje da pojam potječe od riječi Bog (u kajkavskom se završno -g obezvučuje u -k) i može se usporediti s nekoliko takvih izraza u zemljama sa većinski katoličkom populacijom. Doslovno isti način pozdravljanja postoji uglavnom u još nekim pretežno katoličkim zemljama:

  • u Austriji i jugu Njemačke kaže se „Grüß euch Gott“ (ili samo kratko Grüß Gott),
  • u Španjolskom “Adios”,
  • “Adeus” u Portugalu i Brazilu,
  • “Adieu” u Francuskoj i
  • Dia duit (Bog s tobom) u Irskoj.

Spominjanje Boga u Zagrebu se koristilo kao odzdrav na rastanku u obliku “s Bogom”, kasnije “zbogom” kojim želimo nekome da ga na putu Bog čuva. Javlja se i verzija odzdrava “Bog daj” koja isto nema veze s “bok”.

Ašnbeher – pepeljara

Gelender – rukohvat

Taubek – golub

Šlopiti – udariti

Žlabrati – brbljati

Fruštuk – doručak

Cukerpek – slastičar

Alzo – dakle

Aufinger – vješalica

Cajger – kazaljka

Kušlec – poljubac

Bajs – bicikl

(vecernji.hr)

 

Rea Silvestra Jarak
IZVOR: Facebook grupa “Zagreb, kakav je nekada bio”

O nama Obitelj.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Required fields are marked *

*

Scroll To Top