U današnjem sve zahtjevnijem svijetu, pitanje do koje dobi roditelji trebaju pružati podršku svojoj djeci i snositi odgovornost za njihove postupke postaje sve važnije. Dok se tinejdžeri razvijaju i postaju samostalniji, postavlja se pitanje kada je pravi trenutak za “puštanje” i dopuštanje veće autonomije.
Stručnjaci se slažu da roditeljska podrška igra ključnu ulogu u emocionalnom i intelektualnom razvoju djece. Međutim, postoji široko rasprostranjeno mišljenje da se ta podrška treba prilagoditi dobi djeteta. U ranim godinama, roditelji su oslonac i vodstvo, ali kako djeca odrastaju, važno je postupno ih poticati da preuzmu odgovornost za svoje postupke.
Prema nekim stručnjacima, adolescencija je ključno razdoblje u kojem se mora dogoditi postupna tranzicija od roditeljske kontrole prema većoj samostalnosti. Ovo razdoblje pruža priliku za učenje važnih životnih vještina, donošenje odluka te preuzimanje odgovornosti za vlastite postupke. Upravo stvaranje ravnoteže između podrške i samostalnosti može imati dugotrajne pozitivne učinke na formiranje zdravih i odgovornih odraslih osoba.
No, svaka situacija je jedinstvena. Postoje djeca koja će ranije pokazati zrelost i sposobnost donošenja odgovornih odluka, dok će druga možda trebati duže vrijeme da razviju te vještine. Roditelji bi trebali pažljivo pratiti svoju djecu, komunicirati s njima i procjenjivati kada je pravi trenutak za postupno smanjenje nadzora.
Ključno je da roditelji pružaju podršku, ali istovremeno potiču djecu da preuzmu odgovornost za svoje postupke. To može uključivati otvorene razgovore o posljedicama njihovih odluka te ohrabrivanje da preuzmu inicijativu u rješavanju problema. Roditelji mogu biti mentorski prisutni i kad djeca odrastu, ali bi trebali postupno oslobađati kontrolu kako bi im omogućili da razvijaju vlastiti identitet i odgovornost.
U zaključku, pitanje do koje dobi roditelji trebaju “čuvati” leđa djeci i biti odgovorni za njihove postupke nema jednostavan odgovor. To ovisi o individualnom razvoju djeteta, njihovim sposobnostima i okolnostima. Ključno je postupno stvarati ravnotežu između podrške i samostalnosti kako bi se osigurao zdrav emocionalni, intelektualni i moralni razvoj mladih ljudi.Nažalost ni struka na to nema odgovor.
Foto / screenshot