Dječji sastavi na temu poplava: Učitelji su plakali!

Tijekom noći došla je rijeka koja je nosila trupce, automobile, grane, a nekim ljudima iz kuće je ponijela i namještaj. Nisam mogla spavati od buke, nije bilo ni struje ni telefona i bila sam jako uplašena, napisala je Anđela Vučetić, učenica trećeg razreda OŠ Miloš Gajić iz Donje Trešnjice.

” Jednom čovjeku je bukva ušla u kuću, drugom je voda odnijela auto i dvije garaže, a ja sam se uplašio za baku i djedu jer je do njihove kuće sišla cijela šuma. ”

„Bili smo bespomoćni. Kada je sve prošlo, ostao je samo jad“, napisao je Luka Tadić, učenik četvrtog razreda OŠ „Miloš Gajić“ iz Donje Trešnjice, u svom pismenom zadatku na temu poplava, katastrofu koja je zadesila njegov kraj.

I svi njegovi vršnjaci kao i mlađi učenici opisali su u svojim radovima kako su doživjeli tragediju kakvu ne pamte ni njihovi pradjedovi. Iskrenim dječjim jezikom natjerali su suze na oči učiteljima Mileni Matović i Predragu Spasojeviću.

„Jednog tmurnog dana jako je padala kiša, bez prestanka. Voda je rasla i bilo je strašno. Oko četiri sata začepio se most. Vodena bujica je nosila drveće, zamrzivače, sve “, opisuje Luka.

Goran Ilić, učenik prvog razreda, u nekoliko kratkih rečenica ispisanih još nevještim rukopisom piše o danima bez struje i opisuje rijeku kako „kotrlja debla po njivama i dvorištima“, dok Anđela Vučetić, učenica trećeg razreda zaključuje da „ovo čudo nitko nikada nije zapamtio“, ali da će ga ona zapamtiti zauvijek.

Lazar Bojić napisao je da mašine po cijeli dan rade po selu, dok godinu dana starija Jovana Perić opisuje kako nije mogla otići do rođaka jer do njih više nije bilo ni puta ni mosta.

Ispod naslova „Poplava u Donjoj Trešnjici“ učenici su napisali da je kiša tih dana padala „duplo više“ nego ikada, da je šuma „letjela prema kućama“, a da je mala rječica postala „veća od Drine“. Saša Tomić tragediju opisuje rečenicom: „jednog jutra moje selo se promijenilo“.

„ Kada sam poslije 11 dana krenuo u školu, vidio sam potpuno uništenu Donju Trešnjicu. Tim ljudima je potrebna velika pomoć da sve vrate u normalu “ zaključuje mališan.

Sastavi za ordenje, ne za ocjene

Učitelj Predrag Spasojević kaže da ovakvi sastavi nisu za ocjene, već za ordenje.

– Sve su ovo mali heroji koji su preživjeli veliku nevolju i dugo će je pamtiti. Tu smo da im pomognemo da sve lakše prebrode – kaže učitelj Peđa.

 

(Izvor)