Celijakija je nepodnošljivost organizma na gluten – bjelančevinu koje ima u žitaricama: pšenici, raži, zobi i ječmu. Posljedica je tipična glutenska enteropatija koja se manifestira kod nekih osoba i izaziva teško oštećenje sluznice tankog crijeva, zbog čega je umanjena resorpcija hrane.
Pojavljuje se u bilo kojoj dobi, ali najčešće kod male djece i u razdoblju od tridesete do četrdesete godine života. Često se prezentira nespecifičnim simbolima kao što su umor ili malaksalost te simptomima ostalih bolesti tankog crijeva. Celijakija se najčešće javlja kod dojenčadi kad dijete počne uzimati hranu koja sadrži gluten.
Najčešće vidljivi znakovi celijakije su povraćanje, povećan trbuh, proljev, obilna sjajna i zaudarajuća stolica, mrzovoljnost, mlitava muskulatura i umor. Kod djece starije dobi simptomi mogu još biti težina tijela ispod norme starosti i mala tjelesna visina.
Celijakija se može pojaviti i u odrasloj dobi. Vanjski znakovi bolesti često su skriveni iza raznih drugih bolesti koje nisu tipične za celijakiju. Osobe su slabokrvne, prisutna je bolest kostiju, problemi probavnog trakta, napinjanje i bolesti trbuha.
Jedina sigurna pretraga koja dijagnosticira celijakiju sa sigurnošću je biopsija tankog crijeva. Po uzorku dijela tankog crijeva dokazano je da je sluznica karakteristično promijenjena: resice tankog crijeva nestanu, sluznica postane tanka, atrofična. Celijakija je doživotna nepodnošljivost na gluten. Najčešće su za celijakiju krivi geni daljih predaka. U skandinavskim zemljama celijakija je mnogo češća nego u Europi, a gotovo je nema u zemljama Azije i SAD-a.
Liječi se tako da se provodi dijeta koja traje cijeli život, u kojoj je strogo isključen gluten iz prehrane i kod takve dijete dolazi do oporavka crijevnih resica. Ako bi se slučajno ili namjerno uzeo gluten, može biti da duže vrijeme (godinama) neće biti nikakvih znakova da organizam reagira na nedopuštene proizvode. To je tzv. pritajeni, tihi oblik celijakije. Mnogi ljudi koji nemaju izrazite poteškoće ne žele držati dijetu. Često se događa da roditelj misli kako je njegovo dijete ozdravilo.
Ukoliko nema reakcije organizma, to ne znači da se oboljeli može normalno hraniti! Dijeta je potrebna jer se neliječenoj celijakiji pridružuju razne bolesti koje je teže izliječiti, a nakon nekog vremena posljedica može biti kancerogeno oboljenje. Rak probave i maligni limfon je čest kod bolesnika s celijakijom koji bezglutenskoj dijeti ne posvećuju posebnu pozornost.
Djelomično preuzeto sa Wikipedia.org
