„Budi ono što jesi jer statistički već postojiš“ zanimljiva je činjenica koja svakodnevno okupira ljudske misli i primorava nas da se pitamo: Kamo sve ovo vodi? Stanje u državi, bolesti, elementarne nepogode, stres, svađe, mržnja koja se svakodnevno širi na globalnoj razini, zavisni ljudi kojima je bitno da se iskažu samo u onom smjeru u kojem bi bili prihvaćeni od strane društva kojemu nikad zapravo i nisu pripadali.
Koliko svakim danom koračamo unazad samo da bismo pogazili svoj ponos i prihvatili nešto što nismo? Imala sam priliku prisustvovati mnogim predavanjima na kojima sam vidjela da predavači ili predstavnici poduzeća sebe predstavljaju kao „velike šešire u malom“, gdje pozadina nikad ne drži vodu onoga što se predstavlja. Tko smo mi uopće i odakle ta potreba da se drugome dokažemo boljim? Odakle proizlazi potreba da uništimo drugoga kako bismo sami došli na poziciju koja nas u konačnici ne mijenja kao osobu? U suštini smo i dalje isti onaj čovjek kakav smo bili i prije.
Činjenice vrlo jasno pokazuju da takav jedan odnos, koji odražava stvarna stanja ili stanje maski koje svakodnevno oblačimo, pogađa upravo nas same. Znamo li zapravo u suštini što radimo svom tijelu, kad se prikazujemo na takav svojstven način „drugačijeg“? Naše je tijelo jedinstvena matrica. Ona jednostavno funkcionira „bez ičega“ i nekako nalazi sklad između savršenog i nedostižnog.
Razna oboljenja danas uvelike koče ljude u obavljanju svakodnevnih zadaća. Velika grupa ljudi više ne može funkcionirati na takav način, a što je posljedica užurbanog života. Svakim danom zato traže brza rješenja i još brže odgovore na pitanja koja su njima neobjašnjiva.
Farmaceutske tvrtke dobrano su zaradile na nama, odnosno svima onima koji odbijaju „zaviriti“ u sebe i popuniti vlastite nedostatke. Kad bismo to učinili bili bismo zdravi(ji) i ispunjeni kao osobe – ne bismo ni imali potrebu brinuti o drugome i zadovoljavanju njegovih potrebe, već bi fokus konačno bio na nama samima.
Svakim danom donosimo nekakve odluke, pa tako možemo kazati kako bi samo jedan prava bila dovoljna da nam se život promijeni u onom smjeru koji zaista želimo, koji tražimo i kojemu smo oduvijek pripadali.
- Donesite odluku biti svoji i jedinstveni.
2. Prestanite biti statistika, postanite jedinka.
3. Izjasnite ono što stvarno osjećate, postavite pitanje ako se ne snalazite.
4. Odvojite svakodnevno nekoliko minuta za sebe i na trenutak – zastanite
5. Ne žurite, imate dovoljno vremena koje vas „čeka“ da ispunite sebe i svoje snove
6. Ako netko ne razumije vaše snove, nemojte odustati. Život je spreman za vas.
7. Postavi se kao da je baš (nešto) tvoje najbitnije i kreni dalje laganim korakom.
Sami odlučite želite li da netko vodi vaš život umjesto vas ili ćete izabrati smjernice koje će vas na koncu učiniti sretnim i zadovoljnim.
Autorica: Tamara Radojević
Možda je postati jedinka znatno lakše nego se čini. Statistički već postojimo, ali kad god se spomene statistika pada mi na pamet samo jedan citat: “Postoje tri vrste laži; laž, prokleta laž i statistika” – Benjamin Disraeli
Bez farmaceutskih tvrtki ili s njima, odgovornost za promjenu i vlastiti život leži na svakoj osobi pojedinačno. Na kraju krajeva, spremnost na prihvaćanje odgovornosti za svoja djela i označava veličinu te zrelost osobe. Zaključak na kraju teksta definitivno stoji: “Sami odlučite želite li da netko vodi vaš život umjesto vas ili ćete izabrati smjernice koje će vas na koncu učiniti sretnim i zadovoljnim”. Dodala bih samo – odlučite to još danas.