Crvena se ponovno “drsko i snažno” vratila u modu i postala totalno in. Od crvenih haljina, tenisica, cipela do nakita u jednoj od čak 40 nijansi crvene boje. No, ono bezvremensko je svakako crveni ruž koji je svoju popularnost stjecao borbeno iz stoljeća u stoljeće. Niti jedan ruž poput crvenog, nije bio tako moralno osuđivan, zabranjivan, a usprkos svemu postao simbolom otpora.
Kroz stoljeća, nanošenje crvenog ruža doživjelo je brojne transformacije , od njegove rane upotrebe od strane elite u drevnom Egiptu i prostitutki u drevnoj Grčkoj, do njegovog statusa u ranom Hollywoodu kao simbola glamura. U mnogim nijansama ova boja usana bila je moćno kulturno oružje, nabijeno tisućljetnim značenjem.
Godine 1912. tisuće sufražetkinja marširale su pokraj njujorškog salona Elizabeth Arden. Osnivačica kozmetičke marke, bila je zagovornica ženskih prava, a podržala ih je tako što je ženama koje su prolazile podijelila jarko crvene ruževe za usne. Vođe biračkog prava Elizabeth Cady Stanton i Charlotte Perkins Gilman voljele su crveni ruž zbog njegove sposobnosti da šokira muškarce, a prosvjednici su masovno “podebljali” boju, usvojivši je kao znak pobune i oslobođenja.
Nema idealnijeg simbola borbe za ženska prava od crvenog ruža jer on nije samo moćan nego i ženski”, kaže Rachel Felder, autorica knjige Crveni ruž: Oda ikoni ljepote.
“Ova borba je bila borba za žensku snagu i ne samo to. Crveni ruž je doista način da se prati kulturna povijest i društveni duh vremena “, rekla je Felder čija knjiga objašnjava, kako je američki pokret za izbor glasa usvojio crvene usne, te to prenio i svojim međunarodnim kolegama. Pokreti za ženska prava širili su se Europom, Novim Zelandom i Australijom, često dijeleći razne taktike, a ta se solidarnost proširila i na njihovu šminku. Inspirirana svojim američkim kolegama, voditeljica britanskih sufražetkinja Emmeline Pankhurst favorizirala je crvene usne, što je pomoglo u širenju simbolične geste među kolegama aktivistima.
Iako su sufražetkinje popularizirale izgled crvenih usana Felder napominje da je već bilo zamaha za normalizaciju ruževa među ženama općenitije, jer su ispustile restriktivne steznike za grudnjake i počeli usvajati prozračne siluete, dizajnirane po ukusu Coco Chanel . Iako sufražetkinje nisu bile isključivo odgovorne za popularizaciju crvenih usana, one su utjelovile ideju “moderne žene” u Europi i Americi, ističe Rachel Felder. Tijekom Drugog svjetskog rata, crvene usne su imale svoj odvažni drugi čin prkosa. Poznato je kako je Adolf Hitler mrzio crveni ruž a u savezničkim zemljama je njegovo nošenje postalo znakom domoljublja i otpora protiv fašizma. Kada su porezi u Velikoj Britaniji učinili ruž nepristojno skupim, žene su umjesto toga obojile usne sokom od repe.
Odlaskom muškaraca u rat, žene su zauzimale profeionalna mjesta i bojale usne cvenom bojom. Pokazale su svoju otpornost na sukobe i ponudile osjećaj normalnosti u teškim vremenima, objašnjava autorica knjige. Ilustracija J. Howarda Millera o Rosie Riveter, kulturnoj ikoni koja je imala usne obojene bojom trešnje, služila je za regrutiranje i osnaživanje američkih žena za rad u tvornicama.
Godine 1941., i za vrijeme rata, crveni ruž je postao obvezan za žene koje su se pridružile vojska SAD-a. Beauty brendovi iskoristili ratni trend, pa je Elizabeth Arden pustila “Victory Red”, a Helena Rubenstein predstavila “Regimental Red”. Od Arden je američka vlada zatražila da stvori boju usana i noktiju koja služi ženama, pa je njena “Montezuma Red” odgovarala i istaknula crvene cijevi američkih uniformi.
“Nošenje crvenog ruža za ženu u tom dobu bilo je toliko povezano sa osjećajem ženskog samopoštovanja, posebno otpornim i jakim”, rekla je Felder, koja je i sama nosila tajnu ljepote gotovo svakog dana od srednje škole. Nakon rata, klasične holivudske glumice poput Elizabeth Taylor dodale su sloj glamura samopouzdanom izgledu. Danas su rasprostranjeni i drugi protestni simboli za osnaživanje žena, osobito ružičasti mačkasti šešir koji je dominirao na ženskom maršu 2017. godine, no crvene usne još uvijek zadaju udarce.
U viralnoj slici iz 2015. godine, mlada Makedonka poljubila je časnički štit za vrijeme pobune tijekom antivladinog prosvjeda, ostavivši crveni trag poljupca u burnom trenutku pobune. Godine 2018. u Nikaragvi žene i muškarci nosili su crveni ruž i uploadali svoje fotografije društvenim medijima kako bi pokazali svoju potporu puštanju antivladinih prosvjednika, podržavajući aktivistkinju Marlén Chow, koja je upravo stavljanjem crvenog ruža prkosila diktaturi.
U Čileu je na ulice izašlo oko 10 tisuća prosvjednika noseći crne povez, crvene šalove i crvene usne kako bi osudilo seksualno nasilje u zemlji.
Crvenim usnama prosvjednici širom svijeta iskoristili su istu snagu pokreta za izbornu snagu koja je jednom uslijedila stoljeće ranije, u toj odvažnoj, prkosnoj ljepoti.
Tihomila Jovanović
Foto/ Pixabay