Savjet:
Zrnce s plaže

Zrnce s plaže

Bok, ja sam Carrie Bradshaw Ahh, znam da ste pomislili na prekrasne plave uvojke koji mi padaju po ramenu, i na mog mr. Facu, ali neće ići. Ja i ova Carrie na koju ste vi upravo pomislili, imamo zajedničko samo jedno, a to je da imamo tonu cipela, i nikad nam ih nije dovoljno. Ona kupuje štikle, a ja sve što mi se svidi. Moja majka me pokušala izliječiti od te bolesti, ali vjerujte, kad jednoj upornoj i pedantnoj horoskopskoj djevici nije uspjelo, neće nikome.

Imam i mr. Facu, ali o njemu ćemo u nekoj drugoj kolumni, jer vam ipak ne bih željela otkriti baš sve. Inače sam Zagorka, i to čistokrvna. Znam da se o nama priča svašta i da će vam se možda ponekad činiti kao da pišem pod utjecajem alkohola,  ali zamolit ću vas da mi to ne uzmete za zlo. Dob nećemo spominjati jer se žene za godine i težinu nikad ne pita, negdje sam načula da je to krajnje bezobrazno. A kojih tema ću se dotaknuti u svojim kolumnama – sex and the city, pa nemojte propustiti nijednu. Po struci sam odgajateljica, što bi u prijevodu značilo da sam vrlo često teta grlilica, ljubilica i mazilica. Vješto brišem suze, i trudim se svakom djetetu učiniti vrijeme provedeno u vrtiću lijepim i kvalitetno ispunjenim. Žao mi je, ali već sam natipkala 222 slova, a nisam se dotaknula današnje teme. Namjerno sam se predstavila, jer u zadnje vrijeme primjećujem sve više ljudi koji ne znaju tko su.

Kao i svake godine, pa tako i ove sjedila sam na plaži. Oko mene ljudi – mladi i stari, mršavi i debeli, nema kakvih nema, puna plaža, unatoč svakodnevnim najavama u medijima kako je sezona loša. Sve se šarenilo od ručnika, a u zraku se osjetio miris krema za sunčanje. Skupocjena kolica, mnogo male dječice, puno mladih mama s aktualnim mobitelima u rukama. Možda je i nebitno, al je bitno ono što sam ja uočila, malo tko se od tih roditelja na svom godišnjem odmoru igrao s tom dječicom. Kopali su u pijesku i svi ponosni donijeli bi školjku da je pokažu svojim roditeljima. Ono što su dobili bio je kiseli osmijeh ispod suncobrana majke koja se baš namazala maslinovim uljem da bi bolje pocrnila, ili tek spušteni pogled ispod Ray Ban naočala oca koji je čitao aktualne vijesti preko mobitela. A istovremeno ti isti roditelji, vrlo često očekuju da će odgojiti i stvoriti genijalce, baš kao što su i oni sami. Žao mi je djece kojoj loptu bačenu u more vraćaju tek neki stranci. Žao mi je i činjenice da će im djetinjstvo proći bez skakanja u more s tatinog ramena, ili da se neće sjećati onog dvorca kojeg su u pijesku trebali izgraditi zajedno sa svojom mamom.

Iako su se vremena uvelike promijenila dok sam ja bila u njihovim godinama, smatram da se biti roditelj ipak nije trebalo promijeniti, bez obzira kakav buran život nam je nametnulo ovo novo stoljeće. Naravno da u svemu ima izuzetaka, pa tako i u ovakvim stvarima, ali nekako smatram da sve više vaga važe ne onu stranu gdje ne bi trebala, a to je da težimo onom materijalnom, onom „što će netko drugi reći“, istovremeno zanemarujući osnovne potrebe svoga djeteta. One dobre markirane tenisice, ili malo veći džeparac, neće nikad nadomjestiti stvari koje s novcem ne možemo kupiti, a to je ono što se pohranjuje duboko u sjećanju, duboko u srcu – uspomene. I eto, tek što sam napisala ovaj članak, ljeto je već na izmaku, pa ću vas pozdraviti do svoje iduće kolumne, koju zasigurno nećete propustiti.

Vaša Carrie Bradshaw

O nama Obitelj.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Required fields are marked *

*

Scroll To Top