Savjet:
Predrasude o seksualnom zlostavljanju

Predrasude o seksualnom zlostavljanju

4 stvari koje ljudi ne razumiju o seksualnom zlostavljanju

U listopadu sam primila jedan zahtjev na Facebooku od starog prijatelja Matije iz srednje škole s kojim sam skroz izgubila kontakt. Zapravo je to bila pozivnica da lajkam stranicu od jednog centra. Kada sam malo guglala, shvatila sam da je to centar za oporavak od seksualnih napada i zlostavljanja djece. Moja prva misao je bila da on zna kako radim za obiteljski portal pa me htio obavijestiti o centru (Ali on nije znao gdje ja radim).

Kada sam kliknula na naslovnu stranicu od centra, vidjela sam razne blogove o životu nakon seksualnog zlostavljanja koje je napisao upravo taj prijatelj. Malo me lecnulo što je on možda stvarno bio zlostavljan kao dijete. Sjetila sam ga se kakav je bio u školi, jedno od najpametnije djece u razredu. Pomislila sam kako mi ljudi zapravo nemamo pojma što drugi prolaze. No kada sam malo detaljnije počela čitati, želudac mi se stisnuo. On nije bio seksualno zlostavljan već njegov trogodišnji sin.Matija sada otvoreno objašnjava o tome kako bi osvijestio ljude koji su ne daj Bože prošli upravo isti horor kao on, njegova žena i njihov sada četverogodišnji sin, koji je bio zlostavljan od Matijinog nećaka koji je tada imao 15 godina.

Matija je objasnio kako svi oni pate od posttraumatskog stresnog poremećaja i kako te posljedice utječu na njihovu obitelj. On smatra da je dobro izjasniti se ako će to pozitivno utjecati na nekoga tko proživljava jednake posljedice zlostavljanja. Najveći problem je u tome što samo dvoje od desetero djece kažu na vrijeme da su zlostavljani. A to što je njegov sin to uspio reći znači da u obitelji imaju zdrav i brižan odnos. Nažalost, većina djece se boji da im roditelji neće povjerovati, a to nikako nije dobro.

Najbolja stvar koju su Matija i njegova žena mogli učiniti je to da su progovorili, no većina ljudi se ili boji ili se srame pričati o tome.

Ovdje su sljedeći mitovi i zablude s kojima se ova obitelj susrela zadnjih sedam mjeseci,a Matija nam je to detaljno opisao:

Mit 1

To je obiteljska stvar i ne treba se prijavljivati

Nažalost, većina seksualnim zlostavljanja počinjena je od strane članova obitelji, prijatelja obitelji ili nekih drugih bliskih ljudi, a ne stranaca. Čim je naš trogodišnji sin priznao da je zlostavljan, moja žena se odmah suočila s počiniteljem koji je priznao zločin. Familija od moje supruge je očekivala da ćemo to tretirati kao obiteljsku stvar i da nećemo prijaviti policiji incident. Zapamtite, svi seksualni napadi ili zlostavljanje trebaju biti prijavljeni. Plakali smo jedan dan i okrenuli par poziva pokušavajući pronaći neki drugi način kako bi smanjili utjecaj na mladićev život. Morao sam ići na EKG jer se doktor bojao da imam srčani udar. U konačnici, odmah smo tražili liječenje za našeg sina i rečeno nam je da moramo podnijeti izvještaj na policiji i posjetiti savjetnika za forenziku prije nego što ga mogu liječiti. Roditelj koji ne obavijesti policiju mogao bi se smatrati nezaštitničkim roditeljem.

Mit 2

Trogodišnjak se neće ničega sjećati

Ja doista želim da je to istina, međutim ovo je potpuno krivo. Mi smo načeli temu o tome s našim sinom, no on je taj koji je to podijelio s nama, s djecom iz susjedstva i ostalim ljudima koji su dolazili u našu kuću. On je to podijelio mnogo detaljnije nego što smo mi uopće željeli znati. Dobar je znak da se on ne srami, no svaki put kada to spomene, on slomi naša srca. Imali smo razgovore s nekoliko odraslih ljudi koji su privatno iznijeli svoja vlastita iskustva, ali ona većina koja je tada isto bila njegovih godina, nažalost se još uvijek sjeća svega. Počinitelj je na saslušanju izjavio kako vjeruje da naše dijete nije ozlijeđeno i da će zaboraviti na to što se desilo ako ljudi oko njega prestanu o tome govoriti. Kako bih volio da je to istina…

Mit 3

Nije boljelo/nije bio ozlijeđen (on nije rekao ne/ uživao je)

Želudac mi se okrene svaki put kad se ova laž ponovi i počinjem kipjeti u sebi sa slabo prikrivenim bijesom. Nasilno seksualno ponašanje je ponižavajuće, fizički povrijedi osobu i ostavi psihičke ožiljke. Svatko tko tvrdi drugačije, poriče pravu istinu i ne koristi zdrav razum i pametno rasuđivanje. Počinitelj i njegova obitelj ovo su iskoristili tako da su pokušali uvjeriti sve kako nije bilo zločina i da to što se dogodilo nije velika stvar.

Mit 4

To je samo tinejdžerska stvar (hormoni ili neka faza kroz koju prolazi)

Svi znam da su tinejdžeri puni ludih hormona i maštaju o raznim stvarima. No nikada nije bilo i nikada neće biti normalno maštati o malenim dječacima i djevojčicama. Oni koji maštaju o maloj djeci su pedofili i oni koji svoju maštu provode u djela su zlostavljači. A svaki zlostavljač treba na neki način biti kažnjen, bez obzira na godine.

 

 

O nama Viktoria Safranic

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Required fields are marked *

*

Scroll To Top