Savjet:
Djeca na Facebooku?

Djeca na Facebooku?

Još uvijek ne znam kako da započnem ovaj članak jer sam pomalo u šoku. 


Vozeći se s mamom autom do trgovine u susjednom kvartu, blejim u pokazivač benzina i kujem planove kako ću jednog lijepog i sunčanog dana srušiti te cijene i gorivo će se vratiti na 5 kuna po litri, a onda se sjetim… „ Budalo, bio je lijep i sunčan dan kad si stajala ispred benzinske, gorivo je taman skočilo na 8 i pol kuna, a ti si histerizirala da nas kradu i izjavila da bi komotno sad mogli zaokružit i na deset kuna, misleći kako do toga nikad neće doći „ – a litra benge koju sad stavljam u auto je skoro 11 i pol kuna.


Parkiramo na parkingu, ostavljam lagano otvoren prozor da pas ima zraka iako je hladan dan, kiša i vjetar rasturaju grad.. Uzimam vrećice i ulazim u trgovinu… Mama cunja po trgovini i ozbiljno se drži popisa koji je prethodno napravila u nadi da neće potrošiti novce koje nemamo na luksuz koji si ne možemo priuštiti poput keksa, grickalica, sokova, sačuvaj Bože popiti čašu vina nakon ručka ( a da nije Ribar pa da ga istovariš u toaletu pola sata kasnije koliko je kvalitetan ) ili pojesti kuglicu sladoleda a da nije Twice na akciji.. 


Bacam pogled na uredski pribor, razne kemijske, papire, i vidim bilježnice. Škicam malo dizajn, kao i uvijek, i sjetim se da imam dvadeset kuna u džepu, pa krenem tražiti imaju li kajdanke jer sam počela malo sviruckati po sluhu, pa da si i zapišem melodiju, jer ću tri mjeseca kasnije kad me opet pukne želja za svirkom histerizirati sama na sebe jer sam zaboravila kako ono pjesma ide, i pogled mi skrenu pisanke A i B. Obzirom da povremeno čuvam dijete od šest godina koje se revno priprema za školu, otvorim da si izmamim osmijeh na lice podsjetnikom kako je to izgledalo davnih dana kad sam ja išla u osnovnu školicu. Ono što sam vidjela me istinski šokiralo!


Otvorih prvu stranicu, tamo gdje smo mi kao mališani prvim pokušajima nespretno pisali svoja imena i razred na prazne dvije crte, a što piše sada? 


Ime:


Prezime:


Razred:


Email:


Facebook:



KOJI K***???? Što ima dijete od sedam godina raditi na društvenoj mreži poput Facebooka? Iako u mojem životnom razdoblju navedenih godina nije postojao Facebook, zamislim si malog šestogodišnjaka kojeg čuvam, samo godinu dana starijeg, kako sjedi u razredu na svom Ipadu i tipka status na Fejsu kako mu je dosadno u školi i mrzi navedenu. Sledila sam se od pomisli.. Da objasnim: jeste li ikad vidjeli onaj powerpoint slajd o tome kako se starija generacija 40+ žali da je u njihovo doba bilo normalno da se djeca igraju vani, voze se bicikli, bez mobitela, računala, interneta? Pozlilo mi je na pomisao da realno – današnja djeca ne mogu zaspati bez tableta i to je većini jedini način da se smire! Nije li to ŽALOSNO?


Nemam mira, sjedim i tipkam ove riječi, te usputno „guglam“ koliko ljudi u Hrvatskoj koristi Facebook. Što mislite? Da, od nas 4 milijuna, čak 1,5 ima FB! Što je još žalosnije – on kontrolira naše živote. Moj se posao realno striktno veže uz FB kao način oglašavanja i promoviranja. Ako imaš online portal, rijetko kome će se dati uložiti silan trud da utipka u browser ta silna slova poput w,w,w,., o,b,i,t,e,lj…. Zašto bi se taj trud uložio kad je toliko kul lajkati nešto na Fejsu i članak suditi isključivo po naslovu? Zato su nam naslovnice i pune Severine i Rozge.. No to je frustracija za drugi blog..


Nedavno je djevojka na FB, zgrožena načinom na koji nam društvene mreže otimaju živote, odlučila napraviti jedan dan bez njih. Jedan dan, bijedna 24 sata. Od stotina tisuća ljudi koji su pozvani u grupu i odobravali blokadu, znate koliko ih je zbilja ostalo offline? Niti sto. Trebam li reći nešto više, ili je dovoljno da ponovim – djeca nemaju što tražiti na društvenim mrežama? 

O nama Obitelj.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Required fields are marked *

*

Scroll To Top