Savjet:
Dom umirovljenika

Dom umirovljenika

Pripremili smo diktafon, bilješke i pitanja, te se zaputili u Dom umirovljenika u namjeri da saznamo kakva su iskustva stanovnicima tih ustanova. Evo što smo saznali!

 

Gospođa Nada, koja je u Domu već tri godine, ispričala nam je svoju priču.

Došla sam u Dom nakon serije moždanih udara i provela sam šest mjeseci u stacionaru gdje su sestre uglavnom bile ljubazne, a moja je obitelj dolazila svaki dan i vrijedno su pazili svaki moj napredak.  Kad sam se oporavila, dodijeljena mi je soba na nižim katovima gdje su zdravi stanari. Ponekad mi nedostaje moj stan i samostalnost koju sam imala živeći sama, a zvali su me i unuci da se uselim k njima, ali ne želim im biti na teret. Ovdje mi je dobro, imam svoj mali kutak, zabavu i prijatelje. Često idemo na izlete, nedjeljom pijemo kavu i družimo se. Velika je razlika od vlastitog stana, dakako! Ali ništa na što se osoba ne može s vremenom naviknuti. Osim hrane „ Dodaje gđa Nada sa osmjehom na licu.

 

Gospodin Ivan pak ima drugu situaciju:

„Došao sam sa sela, supruga mi je umrla prije dvije godine i nikad nismo imali djece, penzija mi pokriva troškove doma a pred kraj mjeseca ipak moram malo stisnuti, ali bitno da imam gdje biti i da nisam sam.“

 

Naravno, ima i stanara koji se nikako ne mogu pomiriti da time da su u Domu, a gospođa Darinka govori nam i zašto:

Ovo mjesto je katastrofa. Moji su me prijavili prije dvanaest godina, a ispada kao da su me doveli tu da umrem i nitko me više ni ne posjećuje. I što ću sad sama? Imam televizor, i tako provodim dane. Jedem, gledam vijesti i spavam. Nije neki život!

 

Kakva su iskustva vaših majki i očeva, djedova i baka? Žive li s vama, sami ili su u Domu? Pišite nam na mail tekstovi@obitelj.hr !

O nama Obitelj.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Required fields are marked *

*

Scroll To Top